Ponovo rodenje kluba ustvari je zapoceo Nikša Roki. Nikša je roden na Visu, ali je emigrirao u Melbourne u pedesetim godinama prošlog stoljeca, kada je imao samo petnaest godina. To je bilo vrijeme kad je Australija trebala strane radnike i aktivno poticala useljavanje (kako su se vremena otad promijenila!) – Nikša je bio jedan od tisuca koji se odlucio na takav korak i ubrzo se prilagodio novom nacinu zivota. To je, naravno, uskoro znacilo i oduševljenje s kriketom, sportom koji je Nikša u pocetku smatrao potpuno nerazumljivim. Nakon provedenih nekoliko godina u Australiji, tijekom razdoblja selidbe preko kontinenta sve do Pertha, Nikša je vidio dovoljno utakmica da bi postao potpuno preobracen – i kao i svaki pravi «Australac» prenio je svoje oduševljenje videnim na svog sina Olivera. Nemalo se iznenadio, kada je, dvadesetak godina nakon povratka na Vis gdje je sa suprugom Valerie pokrenuo vlastitu vinariju, otkrio da otok ima svoju vlastitu tajnu povijest kriketa.
«2002. godine pronašao sam opis u knjizi «Remember Nelson» Toma Pococka, u kojem on govori o klubu» prica Oliver Roki, prisjecajuci se toga u konobi «Roki's» (cime je sve receno) u malenom selu Plisko Polje. «Mislio sam da bi bila odlicna ideja za turizam kad bismo ponovo pokrenuli klub, što smo i ucinili. Na kraju krajeva, poceo sam voditi restoran bez da sam znao kuhati, pa zašto ne bi pokrenuo kriket klub bez obzira što ne znam kako se igra?» (oboje, i Oliverovo kuhanje i igracko umijece od tad je znatno napredovalo).
Jesu li imali teren? Ne. Jesu li imali dovoljno igraca za pristojnu utakmicu? Ustvari ne. Sve što su imali bila je najosnovnija plasticna trening oprema, ali i to je bilo dovoljno za improviziranje s njihovim pravilima igre, igrajuci gdje god i kad god su prilike dopuštale. Sa istancanim smislom za publicitet, Oliver je organizirao da se ozivljeni klub pojavi u lokalnim novinama, pa cak i dolazak profesionalnog kriket trenera koji im je dao nekoliko korisnih savjeta.
Na taj nacin formalno je stvoren Kriket klub «Sir William Hoste». Otocki heliodrom postao je klupski nesluzbeni teren («što je odlicno ako bi došlo do neke ozlijede tijekom utakmice!»), a nakon što im je St.Radegund pub iz Cambridgea poklonio nešto adekvatne opreme, bili su (skoro) spremni za svoju prvu utakmicu.
«Nisam imao pojma!», smije se Oliver, «Ustvari, gledao sam kriket na TV ali nisam nikad prije igrao. Dobili smo ponudu od neke francuske momcadi (Saumur Strays) koji su nekako culi za nas i rekli da ce doci do nas da odigramo utakmicu. Dok su oni stizali na teren, okupilo se dvjestotinjak gledatelja, iako nijedan od njih nije imao pojma što se uopce dogada! Došla je cak i ekipa Hrvatske televizije koja je izvješce s utakmice emitirala kao prvu vijest u vecernjem dnevniku. Bili smo zaista nervozni, pa sam ja odlucio dati primjer i izaci kao prvi udarac. Prva lopta, njihov bacac baca brzinom od preko sto kilometara na sat, ja zamahujem, i slijedeca stvar koje se sjecam su srušena vrata iza mojih leda. Uspio sam biti izbacen s prvom lopticom, u prvoj utakmici na Visu nakon dvjesta godina, ha, ha!»
To što je izbacen s prvom bacenom lopticom na utakmici je dogadaj koji Oliver nikad nece moci u potpunosti preboljeti; na kraju krajeva, on je bio jedan od samo troje ljudi na otoku koji su znali pravila. Neustrašen, Oliver je nastavio svoju medijsku ofanzivu, racunajuci da ce vecina hrvatskih novina i casopisa biti dovoljno zainteresirana za pricu o kriket klubu te da ce napisati nekoliko clanaka koji ce omoguciti i pokoju zgodnu reklamu za njegovu konobu. Pokazalo se da je u pravu – i to mozda kroz najškakljiviji clanak od mnogih, clanak koji je omogu?io presudan korak.
«Moj prijatelj, Vlado, imao je prijatelja koji je radio za hrvatsko izdanje Playboya. Pitao sam ga moze li uvjeriti tog covjeka da napravi clanak o otoku i našem restoranu. Dobili smo tri stranice! I negdje u clanku sam spomenuo da pokrecemo kriket klub. I tad se dogodilo nešto zaista cudno; suosnivac zagrebacke momcadi procitao je clanak i došao upitati trebam li neku pomoc u pokretanju kluba!»
Drugi obozavatelj zenskih oblina bio je Robert Dumancic, trenutacni klupski kapetan. Australski Hrvat (kao i mnogi drugi hrvatski kriketaši), smijulji se dok se prisjeca kako je uopce došlo do toga da procita taj primjerak Playboya.
«Ma, ozbiljno, to je bila cista slucajnost. Ivan Bilic i ja upravo smo osnovali kriket klub u Zagrebu, a ja sam bio na putu za Makarsku, kad sam stao popiti nekoliko piva u Splitu. Dogodilo se da mi je zapeo za oko taj casopis jer je otok Vis bio jedna od glavnih tema – bacio sam pogled i vidio da se spominje neki tip koji je pokrenuo kriket klub. Pomislio sam, kakva slucajnost!? Bio sam se spremio ici u Makarsku, ali onda sam pomislio, hej, to je covjek s kojim moram porazgovarati! Promijenio sam planove i ukrcao se na slijedeci trajekt za Vis. To je bio pocetak hrvatske kriket lige.»
To je liga koju danas cine klubovi iz Zagreba, Splita, Visa i Ivanic-Grada. To je uz ostalo bio i pocetak dobrih odnosa s Playboyem koji je kasnije objavio još dva clanka prateci razvoj najstarijeg europskog kriket kluba.
Danas kriket klub «Sir William Hoste» ima dvadesetak odraslih clanova i isto toliko u mladem uzrastu kao prvi klub u Hrvatskoj koji se posvetio radu s mladima. To je takoder i jedini klub s politikom oslanjanja na igrace koji su kriket naucili igrati u Hrvatskoj, i to ponajviše prisilno; naime, vecina australskih Hrvata povratnika vraca se zbog poslovnih razloga u Zagreb ili Split te se tamo pridruzuju lokalnim klubovima. To prisiljava Višane da pronalaze igrace medu otocanima i Englezima koji se povremeno izgube na otoku. Zato je razocaranje bilo veliko na natjecanju za prvi hrvatski kriket kup u lipnju 2007. godine, gdje su izgubljene obje utakmice, a koje bi možda bile dobivene da su imali kojeg Australca više...
Usprkos tom malom koraku unazad, klub stalno postaje sve jaci i jaci. Uz talentirane juniore koji napreduju te dolaskom nekolicine talentiranih seniora, rezultati su vec sada bolji pa klub vec sad ima dogovorenih nekolika utakmica u 2008. godini i to s klubovima iz Engleske, Slovenije, a moguce i Madarske. Hrvatska reprezentacija, je u meduvremenu ostvarila još spektakularniji uspjeh, napredujuci nakon osvajanja cetvrte europske divizije 2004. godine u trecu europsku diviziju, gdje je 2007. godine u finalu pobijedila Španjolsku u šokantnoj završnici koja je sve ostavila bez daha. 18. studenog 2007. godine Hrvatska se susrela u doigravanju s Izraelom, predposljednjom momcadi druge divizije, u borbi za pravo na nastup u drugoj diviziji 2008. godine, diviziji koja je samo jedan korak daleko od elitnog razreda te je u utakmici koja je kidala zivce pobijedila za samo šest trcanja, ponovo izbacujuci zadnjeg protivnickog igraca u posljednjem overu. KK «Sir William Hoste» je ponosan što je u taj napredak bilo ukljuceno nekoliko njegovih igraca, i to Robert Dumancic, Siniša Vodopija, Antonio Lipanovic i 2007. godine Lenko Marinkovic.
A buducnost? U tijeku su radovi na potpuno novom terenu u Pliskom Polju, gdje ce novo igralište biti smješteno izmedu nekoliko vinograda i maslinika. To je savršeno mjesto za opuštenu (ali takmicarsku) kriket utakmicu, koje obecaje puno bolji odskok loptice nego plasticna podloga na starom heliodromu.
Zašto ne dodete i ne uvjerite se sami?
Prilagodeno za potrebe web-stranica iz knjige u pripremi Bena Heywooda Otocki pothvat |
